KAKO SAM IZLIJEČILA DIJABETES – 1. dio
Tekst
koji ću vam pisati u nastavcima odnosi se na moj put od oboljenja
dijabetesa do njegovog izlječenja. Osim zdravstvenih nalaza,
pretraga, savjetovanja sa ljekarima, terapija, u ovim tekstovima
pisaću o svojim emocijama i popratnim razmišljanjima dok sam kroz
sve ovo prolazila.
Dana
20.3.2017. godine, bila sam na pregledu kod
endokrinologa-dijabetologa.
Moj
šećer nije bio na zavidnom nivou.
Tromjesečni
šećer: 9.5, a jutarnji 8.9.
Nimalo
zavidna situacija za nekoga ko ima 35 godina i jedno dijete.
Doktorica
je tražila još nalaza insulina
i +C peptida. U nadi da će
sve biti dobro, pokušavala sam da mislim pozitivno i čekam
rezultate.
Dana
23.3.2017. godine, nisam bila nikako u dobrom zdravstvenom stanju.
Osjećala sam nemir
i sumnju. Kroz glavu mi je prolazila 1001 misao. Pozitivne misli su
se izgubile u gomili straha.
Eto,
govorila sam sebi: "Zašto
ti treba nerviranje zbog posla,
zbog
ugovora koji počinju pa se prekidaju, jer neko misli da
tako
može i da tako treba?".
Pitala sam se: "Šta
ćeš sada kada ti uključi insulin? Jesi li željela to?".
"Ne"
odgovaram sebi, "ali
su te situacije koje si prošla i koje su dotakle tvoje emocije
dovele do toga."
U
čekaonici su prozvali dobro poznato prezime, moje, Zrnić,
ordinacija 29. Trnci, nervoza, iščekivanje. Ušla sam u ordinaciju
moje divne doktorice koja mi puno znači, a o toj temi
ću pričati drugom
prilikom. Njen izraz lica je prilično bio ljut i zabrinut.
Pričale
smo i došle do onoga što čovjek najmanje očekuje. Uključila mi
je insulin. Doduše, malu dozu, jednom dnevno. Prošla sam obuku
davanja insulina, i uz to, još neke formalnosti. Dobila sam
"dugodjelujući"
insulin, po imenu Toujeo solo, 8
jedinica.
"Tješim
se. Mogu ja to. Čitam nalaz. Kontrola za dva mjeseca.Ponavljam u
sebi: mogu ja to, izboriću se. Isključiće ona to meni za dva
mjeseca. Nastaje otpor u meni. Moj otpor prema promjeni. Razmišljam
tako da li da se ubodem ili ne.Dugom razmišljanju nikad kraja..."
Dan
24.3.2017
Prolazili
su jutro, dan veče.
Savjetovala
sam se i sa svojim divnim duhovnikom. Njegova podrška mi je puno
značila i još uvijek mi znači. Dan mi je prolazio u traženju
rješenja na internetu. Pala je veče.
Došla
sam kući sa posla. Ciklus mi je kasnio. Mislila sam da je to zbog
stresa. Uradila sam test na trudnoću, i ČUDO! Pozitivan! Trudna sam
:)
Prvog
dječaka sam čekala 6 dugih godina. A, vidi sada, on za dva dana
puni dvije godine, a ja trudna.
U
meni se probudio još veći otpor prema insulinu. Pitala sam se, kako
da to koristim trudna?
Poslala
sam doktorici
poruku (naravno, savremena tehnika djeluje) i stiže brzi dogovor.
Ostala je ista terapija. Bila sam u još većem strahu. "Kako
to, pa trudna sam? I šta sada?"
U
sebi sam ponavljala: "Još
ovu sedmicu ćeš čitati o ishrani, i onda ćeš razmišljati o
insulinu".
Primjedbe
Objavi komentar