KAKO SAM IZLIJEČILA DIJABETES – 1. dio

Tekst koji ću vam pisati u nastavcima odnosi se na moj put od oboljenja dijabetesa do njegovog izlječenja. Osim zdravstvenih nalaza, pretraga, savjetovanja sa ljekarima, terapija, u ovim tekstovima pisaću o svojim emocijama i popratnim razmišljanjima dok sam kroz sve ovo prolazila.

Dana 20.3.2017. godine, bila sam na pregledu kod endokrinologa-dijabetologa.

Moj šećer nije bio na zavidnom nivou.

Tromjesečni šećer: 9.5, a jutarnji 8.9.

Nimalo zavidna situacija za nekoga ko ima 35 godina i jedno dijete.

Doktorica je tražila još nalaza insulina i +C peptida. U nadi da će sve biti dobro, pokušavala sam da mislim pozitivno i čekam rezultate.

Dana 23.3.2017. godine, nisam bila nikako u dobrom zdravstvenom stanju. Osjećala sam nemir i sumnju. Kroz glavu mi je prolazila 1001 misao. Pozitivne misli su se izgubile u gomili straha.

Eto, govorila sam sebi: "Zašto ti treba nerviranje zbog posla,

zbog ugovora koji počinju pa se prekidaju, jer neko misli da

tako može i da tako treba?". Pitala sam se: "Šta ćeš sada kada ti uključi insulin? Jesi li željela to?". "Ne" odgovaram sebi, "ali su te situacije koje si prošla i koje su dotakle tvoje emocije dovele do toga."

U čekaonici su prozvali dobro poznato prezime, moje, Zrnić, ordinacija 29. Trnci, nervoza, iščekivanje. Ušla sam u ordinaciju moje divne doktorice koja mi puno znači, a o toj temi ću pričati drugom prilikom. Njen izraz lica je prilično bio ljut i zabrinut.

Pričale smo i došle do onoga što čovjek najmanje očekuje. Uključila mi je insulin. Doduše, malu dozu, jednom dnevno. Prošla sam obuku davanja insulina, i uz to, još neke formalnosti. Dobila sam "dugodjelujući" insulin, po imenu Toujeo solo, 8 jedinica.

"Tješim se. Mogu ja to. Čitam nalaz. Kontrola za dva mjeseca.Ponavljam u sebi: mogu ja to, izboriću se. Isključiće ona to meni za dva mjeseca. Nastaje otpor u meni. Moj otpor prema promjeni. Razmišljam tako da li da se ubodem ili ne.Dugom razmišljanju nikad kraja..."

Dan 24.3.2017

Prolazili su jutro, dan veče.

Savjetovala sam se i sa svojim divnim duhovnikom. Njegova podrška mi je puno značila i još uvijek mi znači. Dan mi je prolazio u traženju rješenja na internetu. Pala je veče.

Došla sam kući sa posla. Ciklus mi je kasnio. Mislila sam da je to zbog stresa. Uradila sam test na trudnoću, i ČUDO! Pozitivan! Trudna sam :)

Prvog dječaka sam čekala 6 dugih godina. A, vidi sada, on za dva dana puni dvije godine, a ja trudna.

U meni se probudio još veći otpor prema insulinu. Pitala sam se, kako da to koristim trudna?

Poslala sam doktorici poruku (naravno, savremena tehnika djeluje) i stiže brzi dogovor. Ostala je ista terapija. Bila sam u još većem strahu. "Kako to, pa trudna sam? I šta sada?" U sebi sam ponavljala: "Još ovu sedmicu ćeš čitati o ishrani, i onda ćeš razmišljati o insulinu".