MOJE ISKUSTVO PORODA POD SPINALNOM ANESTEZIJOM

  Prije tri godine moj porođaj pod totalnom anestezijom nije protekao u najboljem redu. Prilikom stavljanja tubusa za disanje u grlo zastao mi je dah (naravno, nisam imala pojma o tome jer sam bila pod opštom anestezijom). Otkucaji srca počeli su opadati i borba je trajala cijeli porođaj... Svaka čast osoblju koje me je porađalo. Dobili su bitku i sačuvali su moj život. 

Pokušavajući da mi namjeste tubus za disanje, naišli su na prepreku koja je ostala poslije operacije krajnika kada sam imala šesnaest godina. Mislila sam da je urađena bez greške. Posljedice su me zamalo koštale života.

 Poslije buđenja iz opšte anestezije mom suprugu i mojoj majci ljekari su naglasili da sljedeći porođaj treba obavezno da uradim pod spinalnom anestezijom. Kad su mi majka i suprug saopštili tu informaciju, to mi se urezalo duboko u pamćenje. 

Vrijeme je prolazilo, stigao je 24.3.2017. godine kada sam saznala da sam po drugi put trudna. Prvo što mi je tokom trudnoće povremeno blinkalo kao crvena lampica iznad glave jeste da su mi morali carski rez uraditi pod spinalnom anestezijom.

Stigao je i 7.11.2017. godine.

Tog dana, u 9 i 15h počinju pripreme oko papirologije i osnovnih podataka o meni,

u 9 i 30h pripreme su prošle odlično, ekipa je bila odlična, i pored toga, imala sam veliku tremu. Moja doktorica, ginekolog, doktorica anesteziolog i anestetičarka, svi predivne osobe, ulili su mi hrabrost.

U 9 i 45h dali su mi dva uboda u kičmu i lagano dejstvo anestezije je počelo djelovati.

U 9 i 50h uštinuli su me za unutrašnji dio mišice pa za stomak, anestezija je djelovala, pritisak je bio od starta odličan, čak za pohvalu.

U 9 i 55h zamolili su me da legnem na operacioni sto. Atmosfera je bila pozitivna i moja neizvjesnost je polako prešla u pozitivno iščekivanje. Pogled moje doktorice ginekologa me je dodatno ohrabrio.

U 10:00h pokrili su me zelenim platnom ispod stomaka i zatim me pošpricali jodom. Zadnju provjeru anestezije provjerili su štipanjem po dnu stomaka. Pitali su me da li osjećam bol? “Ne, ne osjećam ništa osim škakljanja.” rekla sam kroz osmijeh. Zaista, nisam osjećala ništa osim škakljanja od kojeg sam zamalo prasnula u smijeh.

U 10 i 5h počela je i pjesma. Dječiji pedijatar je atmosferu učinio veselijom. Rekli su da udahnem duboko i da beba izlazi.

Bilo je 10 i 10h i preplavilo me je oduševljenje. Neko reče “Mašala, evo ga dječak! Težak 4900 kg, a dugačak 57 cm. Majko da ti je živ i zdrav!” Pitala sam “Čiji?”, misleći da se još neka majka pored mene porađa na carski rez pod opštom anestezijom. “Tvoj!” odgovorili su uz smijeh. “Dobro nam došao, bebo moja!” uskliknula sam kroz suze radosnice. Naslonili su uz mene mog slatkog dječaka, obraz uz obraz. Kako lijep osjećaj. Rekli su mi da će ovaj dečko biti “opasna maza” (nisu pogriješili ).😃 

Zbog mog već dobro poznatog dijabetesa, odnijeli su ga na poluintezivnu. Ljubazno su mi još jednom čestitali i ispratili me. Hvala im. “Sve mi je prošlo kao tren!” rekla sam im uz smijeh. 

Polako me je počeo hvatati san. Spavala sam na intezivnoj otprilike dva-tri sata, a potom su me prebacili na odjel. Isti dan sam mogla piti vodu, jesti keks i piti čaj. Ustajanje mi je bilo teže nego sa prvim dječakom. Kreveti su bili veoma neudobni, leđa su me jako boljela. Kada mi je moja porodica donijeli nadmadrac, nastalo je oduševljenje, nakon prve prespavane noći ustajala sam kao ptica i žurila da vidim svoju slatku bebicu. Drage trudnice i buduće mame, ako se dvoumite da li želite da se porodite pod opštom ili spinalnom anestezijom, poslije ove moje priče, vjerovatno ćete se odlučiti se za porođaj pod spinalnom anestezijom. Želim vam od srca da uživate u svakom trenutku pod spinalnom anestezijom!

Hvala medicinskom osoblju koje je bilo divno. Uljepšali su mi porodjaj i napravili ga još jednim prelijepim iskustvom u mom životu. Oni će se, vjerujem, prepoznati. Sve ih od srca pozdravljam.

x