MOJE ISKUSTVO PORODA POD SPINALNOM ANESTEZIJOM
Prije
tri godine moj porođaj pod totalnom anestezijom nije protekao u
najboljem redu. Prilikom
stavljanja tubusa za disanje u grlo zastao mi je dah (naravno, nisam
imala pojma o tome jer sam bila pod opštom anestezijom). Otkucaji
srca počeli su opadati i borba je trajala cijeli porođaj... Svaka
čast osoblju koje me je porađalo. Dobili su bitku i sačuvali su
moj život.
Pokušavajući da mi namjeste tubus za disanje, naišli
su na prepreku koja je ostala poslije operacije krajnika kada sam imala šesnaest godina. Mislila sam da je urađena bez greške.
Posljedice su me zamalo koštale života.
Poslije buđenja iz opšte
anestezije mom suprugu i mojoj majci ljekari su naglasili da sljedeći
porođaj treba obavezno da uradim pod spinalnom anestezijom. Kad su
mi majka i suprug saopštili tu informaciju, to mi se urezalo duboko
u pamćenje.
Vrijeme je prolazilo, stigao je 24.3.2017. godine kada
sam saznala da sam po drugi put trudna. Prvo što mi je tokom
trudnoće povremeno blinkalo kao crvena lampica iznad glave jeste da
su mi morali carski rez uraditi pod spinalnom anestezijom.
Stigao
je i 7.11.2017. godine.
Tog
dana, u 9 i 15h počinju pripreme oko papirologije i osnovnih
podataka o meni,
u
9 i 30h pripreme su prošle odlično, ekipa je bila odlična, i pored
toga, imala sam veliku tremu. Moja doktorica, ginekolog, doktorica
anesteziolog i anestetičarka, svi predivne osobe, ulili su mi
hrabrost.
U
9 i 45h dali su mi dva uboda u kičmu i lagano dejstvo anestezije je
počelo djelovati.
U
9 i 50h uštinuli su me za unutrašnji dio mišice pa za stomak,
anestezija je djelovala, pritisak je bio od starta odličan, čak za
pohvalu.
U
9 i 55h zamolili su me da legnem na operacioni sto. Atmosfera je bila
pozitivna i moja neizvjesnost je polako prešla u pozitivno
iščekivanje. Pogled moje doktorice ginekologa me je dodatno
ohrabrio.
U
10:00h pokrili su me zelenim platnom ispod stomaka i zatim me
pošpricali jodom. Zadnju provjeru anestezije provjerili su štipanjem
po dnu stomaka. Pitali su me da li osjećam bol? “Ne, ne osjećam
ništa osim škakljanja.” rekla sam kroz osmijeh. Zaista, nisam
osjećala ništa osim škakljanja od kojeg sam zamalo prasnula u
smijeh.
U
10 i 5h počela je i pjesma. Dječiji pedijatar je atmosferu učinio
veselijom. Rekli su da udahnem duboko i da beba izlazi.
Bilo
je 10 i 10h i preplavilo me je oduševljenje. Neko reče “Mašala,
evo ga dječak! Težak 4900 kg, a dugačak 57 cm. Majko da ti je živ
i zdrav!” Pitala sam “Čiji?”, misleći da se još neka majka
pored mene porađa na carski rez pod opštom anestezijom. “Tvoj!”
odgovorili su uz smijeh. “Dobro nam došao, bebo moja!”
uskliknula sam kroz suze radosnice. Naslonili su uz mene mog slatkog
dječaka, obraz uz obraz. Kako lijep osjećaj. Rekli su mi da će
ovaj dečko biti “opasna maza” (nisu pogriješili ).😃
Zbog
mog već dobro poznatog dijabetesa, odnijeli su ga na poluintezivnu.
Ljubazno su mi još jednom čestitali i ispratili me. Hvala im. “Sve
mi je prošlo kao tren!” rekla sam im uz smijeh.
Polako me je počeo
hvatati san. Spavala sam na intezivnoj otprilike dva-tri sata, a
potom su me prebacili na odjel. Isti dan sam mogla piti vodu, jesti
keks i piti čaj. Ustajanje mi je bilo teže nego sa prvim dječakom.
Kreveti su bili veoma neudobni, leđa su me jako boljela. Kada mi je
moja porodica donijeli nadmadrac, nastalo je oduševljenje, nakon
prve prespavane noći ustajala sam kao ptica i žurila da vidim svoju
slatku bebicu. Drage trudnice i buduće mame, ako se dvoumite da li
želite da se porodite pod opštom ili spinalnom anestezijom, poslije
ove moje priče, vjerovatno ćete se odlučiti se za porođaj pod
spinalnom anestezijom. Želim vam od srca da uživate u svakom
trenutku pod spinalnom anestezijom!
Hvala
medicinskom osoblju koje je bilo divno. Uljepšali
su mi porodjaj i napravili ga još jednim prelijepim iskustvom u mom
životu. Oni će se, vjerujem, prepoznati. Sve ih od srca
pozdravljam.
x
Primjedbe
Objavi komentar